среда, 13. новембар 2024.

ODAJA-11


 ODAJA-11

Da gledao si me nekada i pogledala sam te, bili smo ista ulica, isti grad, isti vremenski tok, ista godina, ista sekunda i bili smo...bili odsutnost. Pogledala sam te tada pred odlazak jednom i vise nikada, nikada nam se pogledi nisu sreli. Bio si samopouzdan, siguran u sebe. Bila sam tiha, sramezljiva, mala, krha, mrsava, talentovana samo za pevanje. Okruzivalo nas je isto drustvo, stajali na istim stepenicama , pevala sam, pricali smo ali samo bila sam, bila tvoj trenutak nezadrziva u tvojim mislima osim u usputnom susretu u nasem kvartu, otputovala sam. Nikad nisam zaboravila tvoju smedju kosu, tvoju poslednju rec. Bila sam pamtljiva, jos uvek sam... Putovala sam iz tog grada u neki novi , gde vise necemo biti ni ulica, ni grad, ni trenutak, ni usputno ali bio si zadnja misao u odlasku, najsveziji lik, putujuca misao... sve je proslo, proslo je vreme, prosle su godine, prosli smo ti i ja. 11 godina!

11 je andjeoski broj ne znam sta jos nosi... ali 11 godina dovela je tebe u moru instanta, brzina, tehnologija! Cao jel si ti? Cao, ja sam!

Sada sam- jaka, izricita, hrabra, nesramezljiva, kreativna, slobodna, recita. Sada sam misao tvojih ne samo ulica, ne usputno, misao sam i pogled tvojih nadubljih odaja. Sada sam. 

Nisi mislio na mene nikada, nisi me zadrzavao u mislima, sada sam tvoja satisfakcija, zelja, najskrivenija strast. Sada sam. Ili vodim ja ili ne postoji odaja.

By:Tatiana

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.