Mimi se potom okrenula na drugu stranu i ponovo zaspala.
Bigi: Momci, idem ja, ne mozemo ovde nas trojica spavati.
Dzo: Jeste, vidi koliki si samo.
Bigi: Mislim da cu jos da rastem.
Yo: A mogao si... nasli bismo mesto.
Dzo: Yo, jedino ako bismo nas dvojica spavali zajedno, a on sam. Zaista ne bih to.
Bigi se nasmeja na to i rece: Idem ja pa se cujemo.
Dzo: Vidimo se, tebra.
Yo: Cao.
Jutro...
Dzo: Novi skolski dan. Yo, budi se.
Yo: Koliko je sati?
Dzo: pet minuta do 06:30
Yo: Ima jos vremena. Ustajem, ustajem.
Dzo: Ajde, ustaj, ne protezi se tu pola sata.
Mimi se probudila i iznenadjeno ugledala vec spremnu Tashu: Dobro je, na vreme sam se probudila. Da samo znas sta sam nocas sanjala, kako sam ponovo zakasnila u skolu, kosmar.
Tasha: Mene ne cekajte danas, idem.
Mimi: Ides? Gde ides?
Tasha: Shvatila sam nocas, dok sam zavrsavala jedan crtez, da nemam sav neophodan pribor za crtanje.
Mimi: I sad ides to da kupis?
Tasha: Nego sta, ne mogu da crtam bez toga, a potreban mi je i novi blok za crtanje, pri kraju sam sa ovim.
Mimi: Nije mi jasno zasto nisi mislila o svemu tome pre skole.
Tasha: Ne mogu sad tobom da se bavim, ti na sve imas kako i zasto.
Mimi: A i ne moras bas sad da ides, mozes za vikend ili neka ti roditelji kupe.
Tasha: Ako mi je potrebno, onda moram.
Mimi: Odustajem, radi sta hoces. Ja idem na casove.
Tasha: I radim ono sto hocu, idem, Aristotelko. Prepricaj mi sta je na casovima bilo.
Mimi ironicno i pomalo ljutito rece: Obavezno.
Mimi ulazi u ucionicu neraspolozeno i sprema se za predstojeci cas.
Dzo: Cao, Mimi.
Mimi: Cao.
Yo: Gde ti je madmoisselle?
Mimi: To pitaj nju gde.
Yo: Sta ti je, samo sam pitao.
Mimi: I ja samo kazem, rece dok se okrenula ka svom skolskom stolu.
Dzo: Obicno nije ovakva.
Yo: Pogresno ti se cini, prema meni je stalno takva.
Dzo: Mozda ima razloga... zadirkivao si je.
Yo: Ti je sad jos i opravdavas.
Dzo: Ma ne.
Yo: Ko ce njih razumeti i ugoditi im.
Dzo: Da.
Yo: Svakog dana sa njima neka nova drama.
Dzo: Dobro, dobro.
Yo: I opet sam ostao bez odgovora gde je Tasha.
Dzo: Pricaj sam sa sobom, preterujete vise, gde god da je, doci ce, bila u sobi jer se uspavala ili negde drugde da je otisla.
Yo: Soba, ma kakva soba. Zar ti mislis da bi je Mimi pustila da spava.
Dzo: Dosta vise o Tashi, uskoro pocinje cas.
Eric zaustavi Tashu recima: Mala, gde ces? Uskoro ce casovi.
Tasha pomisli ovo mi nije trebalo. Hmm, mozda ipak da budem iskrena.
Tasha: Krenula sam nesto da kupim sto mi je potrebno za skolu, brzo se vracam.
Eric: Jesi li pitala nekoga da izadjes?
Tasha: Nisam. Dok se vratim, nece ni primetiti da me nije bilo.
Eric: Yo... ti si Yoyina drugarica.
Tasha: Da, jesam.
Eric: Idi onda i brzo se vrati. Eric, a ti?
Tasha: Tashiri, Tasha. Hvala vam.
Eric: Nista. Nisam tako odavno ni ja bio ucenik skole. Samo, moras izaci na drugi izlaz, ne bih da te uhvate kamere ako budes izasla na glavni ulaz, moja je odgovornost
Tasha: Dobro.
Eric: Dodji, pokazacu ti gde je izlaz, tu i udji kad se budes vracala.
Ubrzo po izlasku iz kruga skole, Tasha je otrcala u nepoznatom pravcu, a onda zastala i zapitala se kuda sada i gde.
Kako sam glupa, trebalo je nocas da pogledam preko Google mapa gde je sta, izgubicu na vremenu. Prevoz, knjizara...
Dobar dan, rece profesorka francuskog.
Djaci: Dobar dan.
Profesorka: pre nego sto pocnemo sa lekcijom, recite mi ima li odsutnih. Redar? Nadam se da ste se dosad upoznali medjusobno, ako ne, prozivacu ne bih li utvrdila ko nije prisutan.
Mimi se zapitala sta sada.
Profesorka: Prozivacu onda dok se ne upoznate bolje.
Dzo se okrenu ka Yoyi i rece: Zar i prozivanja ima.
Yo: Naravno, toga ima u svakoj skoli.
Mimi pomisli: Ma, sama je kriva sto ce neopravdane izostanke da joj pisu jos na pocetku godine, valjda ce se vratiti za drugi cas.
Tasha: Ahaa, 4 knjizare. Tramvaj... gde mi je, rece razgovarajuci sa samom sobom dok se zagledala u telefon. To bi trebalo da je negde ovde... podigla je pogled, i jedno 200-300 metara napred ugledala stanicu za tramvaje. Najbliza knjizara gde mi je... Usla je u tramvaj i izasla posle par stanica i odlucila se na pesacenje. Ne mogavsi odmah da pronadje knjizaru, upitala je starijeg prolaznika: Izvinite, trazim knjizaru, znate li gde je?
Prolaznik pokaza rukom i rece: Tamo odmah iza onog ugla desno, malo uvucena, nema sanse da promasis.
Tasha: Hvala.
Profesorka: Rutshild?
Yo: Tu
Profesorka, Rudzik, Domazet?
Rudzik: Tu.
Mimi tiho rece: tu sam.
Profesorka ponovi: Domazet, je l' tu.
Yo: Jeste, tu je.
Posle par trenutaka, profesorka: Kovachev?
Yo opet odgovara: Tu je i ona.
Profesorka: Ruthschilde, vi biste mogli da budete redar ako zelite.
Yo: Ma ne, profesorka, to vam samo malo pomazem. Nisam ja za redara.
Profesorka: Hvala, Rutschilde.
Tasha: Dobar dan.
Prodavac: Dobar dan, u guzvi sam sad, usluzice vas moj sin, sacekajte trenutak.
Tasha: Dobro.
Sin: Cao, izvolite.
Tasha: Potrebni su mi blokovi za crtanje, olovke, drvene bojice... gde to mogu da pogledam?
Sin prodavca: Pokazacu vam, imamo sirok asortiman.
Tasha: Ne mogu da se odlucim, kako divne boje, i korice bloka...
Ivan: Ako ne mozes da se odlucis, onda uzmi vise.
Tasha: Dobar savet, a i taman malo od mene da profitirate.
Sin prodavca: Od tebe jedne necemo ni da bankrotiramo ni da profitiramo.
Tasha: A ti radis ovde?
Sin prodavca: Povremeno.
Tasha: Ako budem bila zadovoljna olovkama za crtanje, onda cu i sledeci put doci ovde. Kad je nesto dobro, volim da kupujem na istom mestu.
Sin prodavca: Kako god zelite, jeste li se odlucili?
Tasha: Samo jos malo da razgledam, ne mogu odjednom, ne pozuruj me.
Sin prodavca: Ne pozurujem vas.
Tasha: Pa ti si mojih godina, ne moras da mi persiras.
Sin prodavca: Pravila sluzbe, ja tako uvek sa musterijama.
Tasha: Kako sluzbeno i ozbiljno zvucis. Ja sam Tasha.
Sin prodavca: Dobro.
Tasha: Neces mi reci svoje ime.
Sin prodavca: Ne znam zasto bi bilo neophodno da znate tu informaciju.
Tasha pomisli on nastavlja... ali ne rece to vec: Ne znam zasto bi skrivao to od mene, samo sam te za ime pitala, da znam kako da ti se ubuduce obracam ako budem svracala ovde.
Sin prodavca: Ivan, drago mi je.
Tasha: Drago je i meni.
Ivan: Pravi mi se tamo guzva. Kad odlucis, dodji za kasu.
Tasha: Ok, samo ti radi svoj posao.
Posle pet minuta, a nakon sto je upravo kupila sve sto joj je bilo potrebno, naslanjajuci se na stand, priupitala je Ivana: A sta to citas? Neces mi reci sta citas?
Ivan: Citam... (dopuni), jedna jako dobra knjiga, radnja je sledeca, ne znam da li te zanima...
Tasha: Pa cim sam te pitala, kako me ne bi zanimalo, reci. I, da li bi mi preporucio neku knjigu za citanje posto vidim da znas sa knjigama.
Ivan: Pa mogla bi upravo ova koju zavrsavam sa citanjem. Zapravo, po drugi put je citam.
Tasha: Po drugi put?
Ivan: Da.
Tasha: Pa zar to nije kao repriza? Ne volim reprize.
Ivan: Ako je film dobar, rado ces odgledati i reprizu posle nekog vremena. E, tako i ja sa knjigom.
Tasha: To jeste. Reci mi o cemu se radi knjiga, mozda ce me zainteresovati.
Ivan je zatvorio knjigu koju je upravo citao, okrenuo nalicje knjige ka Tashi i poceo da je uvodi u pricu o knjizi.
Mimi: evo, vec je drugi cas, a jos je nema, ona i njeno kupovanje. Bas ja nasla dan kad ce da kupuje, pomisli u sebi.
Dzo pise poruku Yoyi na casu: Mimi mi nesto danas izgleda nervozno.
Yo: Proucavaj tablu a ne Mimi, osim ako ne bi trojku sa njom i Adom.
Dzo: Ti i trojka... opet ti sa tim. Bolje da ti nista nisam ni pisao.
Yo je samo procitao poruku, nista mu na to nije ni odgovorio.
Tasha: Bas sam ogladnela.
Ivan: Imas piceriju na uglu.
Tasha: Ne volim sama da jedem. Hoces da mi se pridruzis?
Ivan: Ne praktikujem to sa musterijama, ali moze.
Tasha: Mislila sam da smo presli odnos prodavac – musterija.
Ivan: Jesmo. Navika samo...
Tasha: Da li je tamo pizza dobra?
Ivan: Najbolja u gradu. Samo da se javim tati.
Tasha: Ti radis ovde?
Ivan: Dobro jutro, Kolumbo. Pa ko te je usluzio?
Tasha: Znam to nego sam mislila pomazes li ocu samo ili i radis?
Ivan: Radim i zaradjujem.
Tasha: A koliko imas godina?
Ivan: Jos malo cu 16, iduce godine.
Tasha: Znaci, 15, bas kao i ja. Cudi me da radis.
Ivan: Otac mi je rekao da se tako najbolje ceni dinar, onda kada ga sam i zaradis.
Tasha: Strog otac, razumem.
Ivan: Nije strog nego mi samo pokazuje kako ovaj svet funkcionise.
Tasha: Dobro. Krecemo li?
Ivan: Samo da mu se javim, uzmem jaknu i krecemo.
Tasha: Oki, cekam te.
Posle par minuta: Ivan: Evo me.
Dok su izlazili iz knjizare...
Tasha: Imas li Insta, da te zapratim, ima li knjizara tamo svoju stranicu mozda?
Ivan: Imam. Knjizara jos nema, mozda cemo otvoriti stranicu, iako nas ovde svi znaju, gde smo i kako mogu da nas nadju.
Tasha: Pa ja nisam znala.
Ivan: Ipak si nas na kraju nasla.
Tasha: Uspela sam da vas nadjem. Zapravo sam samo trazila najblizu knjizaru.
Ivan: Javite nam da li ste zadovoljni uslugom i proizvodima kada otvorimo stranicu.
Tasha se na to nasmejala rekavsi: Naravno, javicemo. Ti nesto ne volis da se slikas, nemas mnogo slika ovde, na Instagramu.
Ivan: Ne slikam se toliko, a i ne volim da kacim sve tamo.
Tasha: Bas dobra pizza, najbolja koju sam jela u ovom gradu.
Ivan: Sa obzirom na to da si nova ovde, da li je to mozda i jedina pica koju si jela ovde?
Tasha: Jeste, ali svejedno je dobra.
Ivan: Nisam dosad video nekog da sa tolikim zarom bira olovke i blok za crtanje.
Tasha: Ja sve strastveno i posveceno radim.
Ivan: Ne sumnjam.
Tasha: U koju skolu ides?
Ivan: Jos ne idem, uskoro polazim.
Tasha: Pa zar ne bi trebalo vec da si krenuo.
Ivan: Poteskoce neke oko placanja clanarine.
Tasha: Ako hoces, mogu ja da ti dam.
Ivan: Ne dolazi u obzir, imamo.
Tasha: Nemoj da se ljutis, samo sam se ponudila jer sam ljudski natrojena.
Ivan: Mhm. Zar ne bi trebalo da si sada u skoli?
Tasha: Trebalo bi, ali nisam. Nista strasno.
Ivan: A u koju skolu ides?
Tasha: U 404. gimnaziju, kazu da je najuglednija skola, ali zasad to nisam nesto primetila. Skola kao skola.
Ivan: Ha...
Tasha: Reci, sta je?
Ivan rece zastajkujuci: Nista... tu bi trebalo i ja da krenem za koji dan.
Tasha: Super, moci cemo i tamo da nastavimo nase druzenje onda.
Ispred skole:
Dzo: Znas sta je danas bilo?
Yo: Reci.
Dzo: Mozda i budem imao devojku?
Yo: Mozda? Ko?
Dzo: Pa Ada. Pitala me je da budemo u vezi, ali jos razmisljam o tome.
Yo: I sad mene pitas sta da radis?
Dzo: Pa... ako moze savet neki.
Yo: Pa ne mogu ja da odlucujem umesto tebe, to je na tebi.
Tasha: Vec je osam sati, kako je proletelo vreme.
Ivan: Da, jeste. Mislim da ti zvoni telefon, vibrira nesto.
Pogledala je na telefon i videla da je Mimi zove i odbila poziv, rekavsi: Necu se na ovo javiti, moze da saceka.
Mimi: Vidi je, odbija mi poziv umesto da mi se javi, bas me nervira. Gde li je do sada. Sa njom stalno neke nepredvidjene stvari.
Yo: Ahh, Dzo, ova Marix... ceo dan me smara, ne prestaje da pise nakon onog danas.
Dzo: A sta je to bilo? Nisam cuo.
Yo: Tusirali smo se i onda je ona usla.
Dzo: Sta, je l' me zezas?
Yo: Ma jeste, usla je. Krenula da mi se priblizava, da stavi ruku na moje grudi...
Dzo: I, i.... rece sa nestrpljenjem, sta je onda bilo?
Yo: Pa... normalno da sam je udaljio od sebe. Previse je napadna i uopste me ne zanima.
Dzo: I, sta ti sad pise, sta su rekli ostali koji su videli to?
Yo: Pa... neki su se smejali, neki su radoznalo gledali, neki su bili i skroz nezainteresovani za sve to.
Dzo: A sta ti sad pise, nisi rekao.
Yo: izvinjava mi se, kaze da je pogresno shvatila... da je mislila da je svidjanje obostrano...
Dzo: Sta planiras da uradis? Otkaci je.
Yo: Najradije bih je otkacio, ali ne bih da stvaram lose odnose na pocetku skolske godine i sa kim, prihvaticu izvinjenje, gledacu da mi ne prilazi ubuduce, nadam se i da nece, ponasacu se kao da se nista nije ni desilo, a i nije jer mi je nebitna.
Dzo: Pa dobro, ako smatras da tako treba. Pogledao je u telefon i rekao: Eh, Ada... pise mi.
Yo: Sad samo ona, nista mama i tata, zaboravio si da postoje otkad ti je ona prisla.
Dzo: Ne zezaj me ponovo sa tim, i dalje razmisljam o tome sta da joj odgovorim, da li da budemo u vezi.
Yo: Radi sta ti srce kaze, ali... ako ti toliko razmisljas, verovatno da nije to to.
Dzo: Pa ne volim je. Draga mi je samo. Mozda se kasnije jave osecanja ako bismo bili zajedno.
Yo: A ovako... svidja li ti se neka devojka odavde?
Dzo je zastao na trenutak, zamislio i odgovorio sa izricitim: Ne. I potom nastavio... A sta mislis, Yo, da samo foliramo pred drugima da smo momak i devojka?
Yo: Zar nije lepse biti u ljubavi nego folirati ljubav.
Dzo: Da, ali sta fali i ovome.
Yo: Rekao sam ti, ti odluci. Ali, znaj... ako u to ulazis tako, u vezu koja nije veza, onda ce sve devojke misliti da si u vezi, i ako ti se neka i svidi, nece ti prilaziti jer si vec u vezi.
Dzo: Ali sad mi se nijedna ne svidja.
Yo: To je sad, lepo si rekao. Nego... jesi li ti danas video Tashu negde?
Dzo: Nisam. Sta Tasha sad, vidis da razmisljam sad o ovome, o meni i Adi. Kako dalje...
Yo: Ma briga je i mene za nju, ali da se nije ponovo negde izgubila.
Dzo: Ako se i izgubi, verujem da ce se snaci i pronaci put.
Yo na to klimnu glavom kao znak odobravanja.
Dzo: Cekaj, moram sad da pozovem Adu.
Yo: Ok, frajeru.
Tasha ulazi u sobu...
Mimi: Gde si ti ceo dan, jesi li barem kupila te sveske, blokove, pribor za crtanje i sta ti vec treba?
Tasha: Kakav je ovo docek, sta je ovo? Odmah ispitivanje?
Mimi: Pa ti bi sad i docek, a ne javljas mi se ceo dan.
Tasha: Umesto obradovana da me docekas, ti mi mracis tu i ispitujes me kao da si mi majka.
Mimi: Ma ja sam luda i sto te ista pitam. Zasigurno ti majka nisam. Red je da se javis...
Tasha: Pa i javila sam ti se, zar nisam.
Mimi: Jutros. To je bilo jutros, a koliki je dan, na pozive i poruke mi nisi odgovarala.
Tasha ironicno rece: Izvini sto sam bila fokusirana i sto necu da mi telefon odvraca paznju od bitnih stvari.
Mimi: A koje su to bitne stvari, sta to tamo ima toliko zanimljivo? Zar ne bi skola trebalo da ti bude bitna?
Tasha: Necu da razgovaram sa tobom, i dalje me ispitujes. Posle mi reci, ako hoces, sta je bilo na casovima.
Mimi: Da si bila prisutna, sigurno bi znala.
Tasha: Ne slusam te, necemo ovako. Idem da spavam.
Mimi: Ja i dalje pricam sa tobom, sta gledas u taj telefon.
Tasha: Pa Skee mi pise, ne mogu da mu ne odgovorim. On me pita kako sam, a ti me tu napadas.
Mimi: Bogami, lepo. A mene ceo dan ignorises.
Tasha: Necu da ti se pravdam. Nisam te ignorisala vec samo nisam koristila telefon.
Mimi: Dobro, ako ti tako kazes.
Tasha: Sad sam izgubila i volju da ti pokazem sta sam sve i kupila.
Mimi: Nisam sigurna da me to uopste zanima u ovom momentu.
Dzo: Halo.
Ada: Cao, Dzo.
Dzo: Razmislio sam.
Ada: I...? Razumecu sta god da si odlucio.
Dzo: Vidi, nisam siguran da sam za vezu i da znam sta je to uopste veza i kako funkcionise...
Ada: Da, nastavi... slusam.
Dzo: ... ali mislio sam da mozda... pa, bilo bi kul da kazem kako sam u vezi, a mi da se ovako druzimo i tako to, ponekad mozda i poljubimo, naravno, ako ti ne smeta to.
Ada: Hmm. Pa veza ti je samo visi stupanj drugarstva.
Dzo: Ada, znas, ja te sada ne volim. Ne osecam to, draga si mi... ali ne volim te.
Ada: Drago mi je sto si iskren prema meni.
Dzo: Pa ako ti ne smeta sve to sto sam ti rekao, mozemo da budemo u vezi ili kao u vezi pred drugima, a mozda se izmedju nas i desi nesto pa zaista i budemo bili u vezi.
Ada: Dzo, ti ne shvatas. U meni se vec nesto desilo, ja te volim.
Dzo: Ada, jesi li sigurna da me volis, koliko se znamo, tri dana samo (pomisli, ahh, pricam kao danas Yo sa Marix, ne znam sta drugo da kazem, ali tako je).
Ada: Kazes da nikad dosad nisi voleo.
Dzo: I nisam.
Ada: E, to se jednostavno desilo u trenutku, znam da te volim.
Dzo: Dobro. I, sta kazes, hoces li da tako budemo u vezi?
Ada: Malo mi tesko to pada jer mi vec toliko znacis, ali... ako si spreman to samo trenutno da mi pruzis, prihvatam. Mozda se kasnije u tebi probude neka osecanja koja si upravo ti probudio u meni.
Dzo: Ne znam. Meni je strano sve to, ali mi je bilo lepo i pomalo iznenadjujuce kad si me danas poljubila.
Ada: Ahh, sad bih te poljubila da si mi tu.
Dzo: A kakav je tebi bio taj poljubac sa mnom?
Ada: Pa kakav bi bio nego lep, ja te volim...
Dzo: Dobro, Ada, cujemo se sutra. Laku noc.
Ada: Laku noc, Dzo.